Po Zakonu o radu Srbije, svaki zaposleni koji stekne uslove za penziju ima pravo na otpremninu. Ova pravna regulativa služi kao finansijska podrška tokom prelaska iz radnog odnosa u status penzionera.
Ovde poslodavac nema mogućnost izbora – isplata otpremnine je njegova zakonska obaveza.
Kako Zakon o radu reguliše otpremninu prilikom odlaska u penziju?
Prema važećim propisima, poslodavac je dužan da zaposlenima koji odlaze u penziju isplati otpremninu, pri čemu njen iznos ne može biti manji od dve prosečne plate. Međutim, konačan iznos i to kako će isplata otpremnine za odlazak u penziju biti regulisana mogu da zavise od internih akata kompanije. Iako je pravo na otpremninu zakonski zagarantovano, njegova primena može biti uslovljena i finansijskom situacijom poslodavca.
Specifična pravila važe u slučaju stečaja firme. Ako zaposleni stekne pravo na penziju pre nego što je stečajni postupak pokrenut, otpremnina mu pripada, pod uslovom da penziju ostvaruje u istoj kalendarskoj godini kada je stečajni postupak pokrenut.
S druge strane, ako se pravo na penziju stekne tokom stečajnog postupka, zakon i dosadašnja sudska praksa ne predviđaju isplatu otpremnine.
Kolika je minimalna zakanoska otpremnina za penzionisanje?
Svako ko odlazi u penziju ima pravo na otpremninu koja ne može biti manja od dve prosečne bruto plate. Na osnovu poslednjih podataka Republičkog zavoda za statistiku, prosečna bruto plata u novembru prošle godine iznosila je 138.911 dinara, što znači da minimalna zakonska otpremnina iznosi 277.822 dinara.
Ovaj iznos predstavlja osnovni neoporezivi minimum koji poslodavac mora da isplati zaposlenom prilikom odlaska u penziju. Kada se posmatra neto iznos, s obzirom na to da je prosečna neto plata u istom periodu bila 100.738 dinara, minimalna otpremnina bi iznosila 201.476 dinara.
Naravno, u zavisnosti od internih politika kompanije ili kolektivnog ugovora, otpremnina može biti i veća. Mnogi poslodavci isplaćuju iznose iznad zakonskog minimuma, ali je važno znati da propisana suma ne sme biti niža od onoga što zakon nalaže.
Da li vrsta penzije utiče na otpremninu?
Često se misli da samo oni koji odlaze u prevremenu ili starosnu penziju imaju pravo na otpremninu. To nije tačno. Vrsta penzije nikako ne utiče na ovo pravo.
Bez obzira na to da li se penzionišete zbog starosne, prevremene, invalidske ili porodične penzije, svaki zaposleni ima pravo na otpremninu. Poslodavac je u obavezi da isplati ovu naknadu svakome ko odlazi u penziju, bez izuzetaka.
Dakle, pravo na otpremninu pripada svim penzionisanim radnicima, nezavisno od vrste penzije.
Da li ugovor na određeno znači da nema otpremnine?
Postoji zabluda da zaposleni na određeno vreme nemaju pravo na otpremninu kada odlaze u penziju, ali ni to nije tačno. Bitno je da je radni odnos bio aktivan u trenutku kada je zaposleni stekao uslov za penziju – vrsta ugovora ovde ne igra ulogu.
Ministarstvo rada jasno navodi da svi zaposleni, bez obzira na tip ugovora, imaju pravo na otpremninu ako im radni odnos prestaje zbog penzionisanja.
Čak i ako ugovor na određeno vreme prestane pre roka zbog odlaska u penziju, pravo na otpremninu ostaje. Suština je da je radni odnos trajao do momenta sticanja uslova za penziju ili da je prekinut upravo iz tog razloga.
Isplata otpremnine za odlazak u penziju: Pravila i rokovi
Pravo na otpremninu za odlazak u penziju delimično reguliše zakon, dok poslodavci kroz pravilnike ili kolektivne ugovore određuju konkretne uslove, iznos i način isplate.
Evo koje su bitne stvari koje treba imati na umu:
- Pravo na otpremninu za odlazak u penziju je garantovano i zaposleni ga ne može odbiti.
- Otpremnina nije plata i ne može se koristiti za otplatu dugovanja prema poslodavcu.
- Bez obzira na vrstu penzije (starosna, invalidska ili porodična), pravo na isplatu ostaje.
- Način raskida radnog odnosa (bilo da je sporazumni ili otkaz) ne menja pravo na otpremninu.
- Zaposleni na određeno vreme takođe imaju pravo na isplatu, ako su u trenutku penzionisanja u radnom odnosu.
- Ukoliko je otpremnina već isplaćena, kao što je slučaj kod vojnih penzionera, novo pravo na isplatu ne postoji.
- Zahtev za isplatu može da se podnese najkasnije u roku od tri godine od dana sticanja prava.
Otpremnina pomaže zaposlenima da finansijski premoste period do prve penzije. Zakon definiše osnovne smernice, ali detalji zavise od poslodavca, što ovo pravo čini važnim delom prelaska u penzionerski život.