Iako se svi studenti žale na učenje i ispitne rokove, većina njih nije ni svesna da je to zapravo lakši deo. Na prave poteškoće nailaze kada sam završe fakutet i kada je vreme za čuveni – posao. Diplomci tek nakon studija shvate da je sve što poseduju teorijsko znanje, a da je uz njega iskustvo veoma bitan uslov za zaposlenje. Kada steći iskustvo i, što je još veći problem, gde?
Ljudi koji studiraju i istovremeno rade su urbane legende, možda se družite sa nekim njihovim poznanicima, možda i lično poznajete nekoliko njih, ali njihov recept za uspeh je svima nepoznat – tako je barem u većini slučaja.
Ono što nas nakon studiranja očekuje jeste suočavanje sa činjenicom da su oni organizovaniji u prednosti, jer u svom CV-u već poseduju iskustvo. Ipak, to ne znači i da će oni bez iskustva stečenog tokom studiranja večno zaostajati za njima! Ja sam imala sreću da sam odabrala dobro mesto za praksu i početak karijere, i nadam se da će vam moje iskustvo rada u startup kompaniji Playerhunter biti korisno, i motivisati vas da što pre krenete u potragu za poslom.
Prva praksa – prvo iskustvo i važna lekcija
Kažu da je početak najteži, ali ja ipak mislim da je najteže nastaviti sa potragom za poslom nakon gomile poslatih mejlova na koje nije stigao odgovor i brojnih CV-jeva i motivacionih pisama koji su uzalud poslati. Nakon par meseci potrage došla sam do jedne marketinške agencije koja mi je ponudila praksu.
Prvog dana sam bila jako ushićena i zahvalna na tome što sam uopšte dobila priliku da radim negde i steknem praktično iskustvo. Ovde sam stekla osnovno predznanje iz marketinga, naučila nešto o izradi brošura, kataloga i organizaciji događaja. Ne mogu da kažem da mi je ovde bilo loše, ali nisam osetila da koristim sve svoje potencijale. Ujedno se javilo interesovanje za digitalni marketing i želja da se oprobam u tim vodama. Nakon 3 meseca prakse, bila sam spremna na to da se ponovo bavim slanjem biografije i potragom za novom prilikom.
Iako na pomenutoj praksi nisam našla baš ono što sam želela, ovo je za mene bilo veoma korisno iskustvo jer sam “probila led” i bila još odlučnija nego ikad da pronađem posao koji će me ispunjavati, u okruženju koji će mi pružiti priliku da napredujem. Takođe, naučila sam važnu lekciju – da ne treba da se mirim sa trenutnom situacijom i zadovoljim “kakvim-takvim” poslom. Nisam pogrešila u odluci da napustim prethodnu firmu jer sam vrlo brzo našla baš ono što sam tražila.
Kako sam došla do startup kompanije Playerhunter
Do svoje sledeće prakse, a kako se kasnije ispostavilo i zaposlenja, sam došla krajnje spontano. Na internetu sam naišla na zanimljiv članak čija je tema bila globalna startup kompanija Playerhunter, koja povezuje fudbalere i profesionalce iz sveta fudbala. Reč je o startup kompaniji iz Austrije sa kancelarijama širom sveta, pa tako i u Beogradu i Novom Sadu.
Saradnja sa brojnim poznatim licima fudbala kao što su Andrej Ševčenko, Josi Benajun, kao i Kristijan Fuks, osvajač premijer lige sa Lester Siti-jem. Kao i podrška tu si fudbalski klub Rapid i GLS-a sa kojim su ugovore potpisali Fabio Kanavaro, Alesandro Del Piero i Luis Figo, što su činjenice koje kompanija Playerhunter ističe kao svoju najveću preporuku, i koje nesumnjivo potvrđuju uspeh ovog startup-a. Meni je međutim druga stvar zapala za oko.
Kao jedno od brojnih međunarodnih i domaćih priznanja koje je ova kompanija osvojila navodi se i nagrada Ekapija portala: Aurea 2018 za tržišni potencijal. Ovo je nešto što je mene impresioniralo i podstaklo da malo bolje istražim o čemu se radi i da li postoji mogućnost za volontiranje, praksu ili zaposlenje u ovoj kompaniji. Kao jedan od rezultata za moj upit izašao je oglas za praksu u oblasti marketinga na sajtu studentskeprakse.rs.
Rešila sam da ovog puta ne šaljem CV jer sam se plašila da odgovor neće stići. Pozvala sam broj koji je stajao u oglasu, i nakon telefonskog, a kasnije i razgovora uživo – primljena sam! Nisam mnogo znala o tome šta je startup kompanija i kako se tamo posluje, ali bila sam spremna za novu avanturu.
Prvi dan na praksi u Playerhunteru – prvo pozitivno iskustvo
Odlučila sam da ne očekujem previše od prvog dana na praksi, jer sam zbog ličnog, ali i iskustva drugih, bila spremna na to da prve dane provodim sedeći i posmatrajući druge kako rade. Takođe sam mislila da ću odudarati od već uigranog tima, i da će trebati više vremena da postanem deo ekipe. Međutim, na moju sreću, prevarila sam se.
U startu me je obradovala činjenica da nisam bila jedina “nova” i da je još par ljudi tog dana započelo praksu. Nakon poželjene dobrodošlice, ostali praktikanti i ja smo se upoznali međusobno, a onda i sa ostalim kolegama iz kancelarije. Sneža, koja vodi tim praktikanata, nas je nakon toga upoznala sa poslom koji ćemo obavljati i dala nam naša prva zaduženja.
Prvi dan je protekao tako što smo se međusobno upoznavali, slušali muziku, šalili se, a za to vreme ujedno radili posao koji nam je zadat. Na kraju dana smo podelili svoje prve utiske o praksi, i razgovarali o drugim zadacima koji će nam se dodeljivati u budućnosti. Nakon prvog dana u Playerhunteru osetila sam ono što nisam na prethodnoj praksi – entuzijazam!
Zašto je praksa u startup-u dobar izbor?
Moja prva praksa se razlikovala od prakse u Playerhunteru iz više razloga. Pre svega, nije se radilo u istoj obasti marketinga. Ovde sam učila o digitalnom marketingu, ali sam i sarađivala sa kolegama zaposlenim u developmentu, gledala kako funkcioniše video produkcija i bila deo celog sistema koji zajedno radi na razvoju nove društvene mreže. Nekome je multitasking i preplitanje sa drugim oblastima rada, odnosno izlazak iz “zone komfora” prepreka, a meni je bio izazov i još jedan plus za ovakav tip kompanije.
Rad u startup-u je dinamičniji, konstantno se rade nove stvari, razvijaju se nove ideje i svi učestvujemo u njihovoj realizaciji. Uz kompaniju Playerhunter iskustvo o kome sam toliko maštala sam i stekla, ali kako sam od ove prakse više dobila tako se i od mene više očekivalo. Aktivan doprinos zalaganjem i idejama je nešto na šta treba da budete spremni ukoliko želite da napredujete.
Kao bitnu razliku moram da istaknem i sam kolektiv. U prethodnoj firmi kolektiv je bio malo stariji, dok su zaposleni u startup-u pre svega mladi ljudi. Ovo je posebno značajno kada ste početnik, jer nemate utisak da vas neko “gleda sa visine”.
Nikada se nisam osećala isključenom iz tima, i niko se prema meni nije odnosio kao da je moje mišljenje manje bitno zbog činjenice da imam manje iskustva. Uvek smo bili podsticani da iznosimo svoje ideje, a tako je i dan danas, kada sam zaposlena. Učestvujem na kolektivnim sastancima, upućena sam u sva dešavanja u firmi kao i sve moje kolege, a pošto imamo dosta kolega u Austriji, oni se trude da oba tima imaju izvrsnu komunikaciju i da budemo uključeni u donošenje odluka.
Kako sam od prakse došla do zaposlenja?
Nasuprot onome što ste čuli od ljudi iz svoje okoline, put od prakse do zaposlenja ne mora da bude naučna fantastika, i to ne mora da uključuje mesece (nekad i godine) besplatnog rada bez garancije da vas čeka posao. Ipak, ukoliko želite da budete na višoj poziciji to zahteva i preuzimanje odgovornosti i ozbiljniji rad, jer će vas retko ko nagraditi ako se niste “pokazali”.
Nakon tri meseca svoje prakse počela sam bliže da radim sa Snežom, našom mentorkom, i pomažem joj u svakodnevnim zadacima koji su se najpre ticali praktikanata i njihovih zadauženja. Kako je vreme odmicalo, počela sam da dobijam sve više zadataka i mnogo više odgovornosti.
Par meseci nakon što sam počela da dobijam ozbiljnija zaduženja usledilo je i moje zaposlenje. Ponuđena mi je pozicija Corporate Relations Manager-a i povereni su mi novi zadaci za koje su poslodavci u tom momentu mogli da budu sigurni da ću ih obavljati odgovorno.
Iako sam i više nego zadovoljna trenutnim položajem, naravno da mislim i očekujem da u budućnosti nastavim da napredujem. Naša kompanija se konstantno razvija, i često otvaramo nove pozicije i učimo o novim metodama rada. Kako napreduje Playerhunter, tako i mi napredujemo sa njim i učimo nove stvari.
Najbolje mesto za praksu – ono sa perspektivom
Dolazimo do još jedne važne lekcije koju sam naučila. Kada birate mesto za praksu i zaposlenje, razmišljajte o tome šta ta firma ili kompanija može da vam pruži. Birajte mesto na kome ćete moći da učite nove stvari, i perspektivno preduzeće koje će vam pružiti mogućnost za napredak, a logično i veću platu. Onog momenta kada osetite da ste od svog posla izvukli sve što je on mogao da vam pruži, krenite u potragu za novim radnim mestom, gde ćete nastaviti da razvijate svoje veštine.
Za kraj bih samo želela da se osvrnem na priču sa početka teksta. Početak od nule, odnosno od samo teorijskog znanja, se čini težak, ali to što ja u startu nisam kucala na prava vrata ne znači da ona ne postoje. Za praksu u Playerhunteru nije kao uslov bilo navedeno iskustvo, već motivacija i interesovanje za tu oblast rada.
Moram da priznam da je prilika koja je meni pružena – rad u globalnom startup-u iz Austrije, zaista šansa koja se retko dobija, pogotovo u Srbiji, ali sam sigurna da postoje kompanije sa sličnom politikom rada i u vašoj niši.
Na vama je izbor – da li ćete tražiti praksu koja će zahtevati vaš trud i za uzvrat vam pružiti jedinstveno i korisno iskustvo, ili ćete se zadovoljiti obukom na kojoj se od vas ne očekuje mnogo, a od koje ćete najčešće imati samo sertifikat i stavku u CV-u. Pametno birajte!