Benefiti žive ograde i kako sami da je zasadite

Živa ograda

Visoke zidine oko dvorišta često šalju pogrešnu poruku komšijama. Umesto želje za bezbednošću i privatnošću, stiče se mišljenje o tome da su novi stanovnici uobraženi i umišljeni, čime se stvara efekat izolacije od zajednice.

Ukoliko imate klasične visoke betonske zidove, teško je i sami nekad da ne pomislite da ste njima ograničeni i da bi voleli da imate malo bolji pogled kada izađete ispred doma.

Videćete u nastavku da li su žive ograde idealno rešenje za vas i kako samostalno da ih zasadite.

Vrste živih ograda i pogodnosti

Podela se vrši na zimzelene i listopadne vrste biljaka. Kako sam naziv kaže, prvi tip će tokom cele godine ostati zelen i postojan. Dok kod listopadnih vrsta, lišće opada početkom jeseni i biće vam potrebni duvači usisivači lišća, kako bi održavali dvorište urednim.

Žive ograde se obično izrađuju od brzorastućih vrsta četinara ili ukrasnog žbunja.

Moguće je koristiti više varijacija četinara ili žbunja u jednoj živoj ogradi, kako bi se pružila raznovrsnost i razbila monotonija.

Obratite pažnju u slučaju kombinovanja vrsta, kojom brzinom rastu odabrani tipovi, kako bi izbegli stvaranje neujednačenosti.

Dodatno, često se može videti kombinovanje sa ogradama od drugog materijala, recimo metala, gde se zelenilo probija kroz otvore i time sakriva unutrašnjost dvorišta od pogleda prolaznika.

Dobrobit, “prirodne ograde”, jeste što ima i funkciju dekoracije Uočljiva je i ukazuje na uglađenot vlasnika. Poznati i slavni često koriste ovaj element kao barijeru između njihovih luksuznih domova i spoljašnjeg sveta.

Pored toga i štiti dvorište od ulične prljavštine, prašine, smeća i neželjenih posetioca, ali neke više vrste kao npr. tuje i topole su u upotrebi kao vetrozaštitni pojasevi.

Saveti za održavanje i negu

Svaka ograda zahteva neki vid nege, bila živa ili neživa.

Ovu kreativnu ideju za uređivanje dvorišta je potrebno dobro proučiti, kako bi sveli obaveze na minimum. Neophodno je izabrati vrstu žive ograde koja dobro podnosi orezivanje grana i nije zahtevna za održavanje.

Željeni rezultati se dobijaju tri do četiri godine nakon sadnje, kada se formira kvalitetna i gusta ograda. Do tada, prepoučuje se više specifičnih orezivanja, kako bi se pospešio rast i cvetanje.

Pojedine zimzelene vrste i većinu četinarskih nema potrebe toliko orezivati, dovoljno je samo ukloniti bočne grančice i suvišne delove.

Kako bi se sprečilo proređivanje “zelene” ograde, potrebno je zasaditi je na sunčanom mestu, tako da i donji delovi dobijaju dovoljno svetlosti.

Orezivanje, nakon postignutog optimalnog oblika, se vrši na proleće i krajem leta, nakon čega se vrši i prihranjivanje biljaka – kao i početkom vegetacijske godine, početkom proleća.

Sem navedenih stavki, sneg zna dosta da našteti ogradi, pa ga je dobro uklanjati, kako se ne bi pod težinom lomilo i krivilo granje.

Leptir na živoj ogradi

Sađenje i obnavljanje “zelene” ograde

Profesionalni baštovani, iako pouzdaniji izbor imajući u vidu potencijalno iskustvo koje ih čini stručnim, znaju biti veliki trošak za budžet domaćinstva. Zato mnogi uzimaju stvar u svoje ruke kad je reč o sadnji i obnavljanju žive ograde.

Dostupne su dve opcije kada je pogodno sađenje, tokom marta, aprila i zatim krajem oktobra i početkom novembra – odnosno nakon prvih mrazeva, kada dolazi do usporavanja vegetacije.

Prvi korak je napraviti jarak, koji je ako čekate mrazeve preporučljivo da pripremite pre nego što padnu.

Optimalna dubina i šrina je od 30 cm do 40 cm. Savetuje se za gušći izgleda da se sadnice sade u dva reda po cik cak šablonu, sa standardnom razdaljinom od 20 cm između svake biljke.

Ovaj metod zahteva za metar prostora devet sadnica. Dok za onaj jednostavniji način, gde su biljke u jednom redu posađene, je potrebno šest sadnica udaljenih takođe 20 cm jedna od druge.

Korenje prvo dobro natopiti 24 sata, a zatim stavljati u jarak i pokrivati zemljom pomešanom sa tresetom, kompostom ili peskom – ukoliko je podloga bogata glinom.

Zatim u proleće, nakon sadnje (sačekati do proleća ukoliko je posađeno krajem godine), treba odmah skratiti grane kako bi omogućili što bolji rast i razvoj.

Tokom prve godine se više puta ponavlja orezivanje i ne treba dopustiti da ograda pređe visinu od metar do metar i po.

Obnavljane žive ograde se vrši po principu orezivanja polovine do glavnih grana, a zatim iduće godine se proces ponavlja na drugoj polovini.

Ukoliko su u pitanju listopadne biljke obnavljanje se obavlja na zimu, a ako je reč o zimzelenim onda sredinom proleća.

Veštačke prirodne ograde

Imitacijom žive ograde se postiže iluzija da je reč o pravim biljkama.

Pristupačnija je finansijski od prave, ne zahteva posebnu negu i održavanje, a nije loša opcija kako bi se izbegli zidovi.

Veštačke žive ograde pružaju zvučnu izolaciju, čvrstinu, zaštitu od neželjenih pogleda i poseta, kao što to čine i prave.

Prirodne ograde nisu brzo i jednostavno rešenje. Ukoliko tražite gotov proizvod ovaj tip ograde možda i nije za vas, ali veštačke jesu.

Bilo da ste doneli odluku čitajući ili se još razmišljate uzmite trenutak da zamislite sebe u dvorišu kako odmarate, po lepom i sunčanom danu. Na vama je da odlučite da li se trud isplati.

Najnoviji tekstovi